|
Malo ima pisane riječi o gangi...ona je neuhvatljiva i neukrotljiva, a ipak silovita kao posljednja pomast; ma koliko se trudili u riječi je nećete moći uhvatiti. Kitit ćete riječi, baš kao što i ja sada činim, kao lovac postavljati mamce, ali ona će uvijek ostati neulovljena misao. Da biste shvatili njenu ćud, morate biti s njom od prvog dana života, jedino tako će vam pokazati svoju raskoš savršene harmonije - jer ona je s one strane riječi i pjeva.
Nju sresti nećete nigdje osim u jednom malom međuprostoru gdje se jačaju kamen i sunce u drači vječnosti. Tu je ona neprolazna i tu crpi svoju snagu. Tu se rađa i živi - u šaci zemlje, u suzi vode, na leđima poskoka, sa stine na kojoj je i nas mater iznila na svit. Važna nam je ta stina jer bez nje nema ni nas, a ni gange...s te stine ona se rađa u nama, a mi umiremo u njoj. Cijeli naš život omeđen je kamenom, za nas je kamen, ma kako to sirovo zvučalo, potrebit kao kruh. U tom ljubavničkom zagrljaju suhozida i sunca jedino je ganga isplela dostojnu vjenčanu krunu...i tu se zatvara čarobni krug, zakletva do cijelog života...tu oni stanu - čovik i ganga - naspram Boga...i ne znaš je li to čovik piva gangu ili ganga piva čovika. U plesu života nerazdvojno stisnemo ruke. Trojstvo, u tom ludom svijetu prolaznosti - ganga, stina i čovik.
Ako, gango, ja zapivam tebe, kad sam jadan, zaboravin sebe.
...zapivat će čovik i načas odletiti u njemu znane predjele između pisme i molitve. Boga će zamoliti da mu kratko pridrži teret smisla.
Njena dubina je nesaglediva, u toj tmici nerazumljivog oslikava se cijelo jedno vrijeme, svi snovi, strahovi i ljubavi, naša sudba ogoljena do istine. Ona je kratka kao jauk, boli kao vatra...u prsima ti se propinje i ne da ti maknuti dok traje njen zov.
Gangaši dok pjevaju skamene se, onako nepomično stoje zaustavljenih usta, očiju, ruka, trenutka...tek po naboranom čelu možeš viditi tko piva, a tko priginje...Pravog gangaša ne može viditi svako oko, a niti gangu može čuti svako uho...u tom leži njena mistika, a i njeno prokletstvo...
Volit ću te ja gango, ne iz svog izbora, nego zato što mi te je dodijelio Bog rođenjem. Što sam se rodio kao Hrvat na Dinari. Moje žile su i žile mojih djedova. Moje su žile, kao i žile naših stabala, isprepletene kamenom i gangom...
Ovim planinama i poljima odjekivat će ganga dok bude Hrvata, a kad gange ne bude neće više biti ni Hrvatske, tako ti je to rode moj..
Ja ne pivam da me kogod čuje, Nego da mi srce ne tuguje.
Gango moja volijo te ne bi, Da se nisan rodijo u tebi.
Oj Hrvati lipo vam je ime, Možete se ponositi njime.
Cvitaj ružo na Radića grobu, Hrvati te zalivati mogu.
|