O profilu istraživača, predstavljača i medijske promocije tradicijske vokalne baštine na primjeru gange - najaktualnijeg vokalnog tradicijskog žanra

Autor dr. sc. Joško Ćaleta

Ovaj rad je napisan i izlagan na Okruglom stolu o gangi, u Grudama 22, studenog 2013. Tekst je objavljen u posebnom dodatku godišnjaka "Susreti" br. 8, izdavač Matica hrvatske ogranak Grude. Organizator ovog Okruglog stola o gangi bio je Ogranak Matice hrvatske Grude uz suorganizaciju Instituta za folkloristiku iz Zagreba.

O pojmu ganga
Najprofiliraniji i zasigurno najaktualniji vokalni tradicijski žanr u Imotskoj i Vrgoračkoj krajini u Dalmaciji kao i u susjednoj Hercegovini i dijelovima Bosne je ganga. Ganga je integralni dio, posljednja faza, stoljetnog sustava glazbovanja na području dalmatinskog zaleđa koje predstavlja jedno od posljednjih uporišta arhaičkog načina glazbenog razmišljanja posve različitog od standardnih globalnih glazbenih sustava nastalih na tradicijama zapadnoevropske glazbene provenijencije.1 U svojem glazbenom okruženju, ganga je termin koji je svojom popularnošću nadrastao lokalno i regionalno značenje. Kao najviše prezentirani i najrašireniji žanr, ganga je postala vrlo prepoznatljivom, pa se i drugi slični vokalni žanrovi u puku često podvode pod termin ganga. Ona je tako postala uvriježeni termin za sveukupno tradicijsko pjevanje dalmatinskog zaleđa, a često i cjelokupnog dinarskog područja.2

Grubo, primitivno, nestandardno, netemperirano - epiteti su kojima će osoba strana ovom načinu glazbene komunikacije na prvi susret opisati harmoničnu polifoniju tijesnih intervala koja na slušatelja namjernika uglavnom ostavlja dojam istosti i ponavljanja.3 Nositelji tradicije s ovom se tvrdnjom ne bi suglasili nego bi ponosno istaknuli da se u pjevanje gange upravo varijacije zbivaju u svakom trenutku njena izvođenja.4 Možda je jedan od razloga tog nerazumijevanja i činjenica da je ganga tradicijska glazbena odrednica isključivo seoskog stanovništva koje živi na području zapadne Hercegovine i Imotske i Vrgoračke krajine u prostoru koji omeđuje na zapadu rijeka Cetina, na istoku Neretva, na jugu planina Biokovo a dolina Rame na sjeveru. Ne tako davno, ganga je zauzimala dominantno mjesto u pjevanju hrvatskog naroda tog kraja; pjevalo se ne samo pri raznim skupovima i slavljima, već je svojim pjevom uveseljavala pučanstvo i pri svakodnevnim poslovima. Jednom riječju pjevala se od jutra do sutra.

Dominantnost među vokalnim žanrovima područja na kojem ovaj glazbeni žanr obitava, u proteklih je stotinjak godina zainteresiralo i inspiriralo brojne autore da progovore o ovom zanimljivom glazbenom fenomenu. Zapravo, vrlo je zanimljivo pratiti kako različiti autori pišu o ovom glazbenom fenomenu. Moguće je primijetiti da glazbena komponenta nije uvijek dominantnim predmetom istraživanja. Isto tako zanimljiva je činjenica da su autori članaka o gangi najrazličitijih vokacija; u mnogim slučajevima uz gangu ih veže podrijetlo pa pisanje o ovom fenomenu u neku ruku predstavlja njihov intelektualni obol - dug prema lokalnoj zajednici iz koje su poniknuli.

O gangi su pisali...

Prvi su o gangi pisali 30-ih godina 20. stoljeća franjevci Branimir Marić i Silvestar Kutleša: Marić o hercegovačkoj gangi, a Kutleša o runovićkom pivanju koji po opisima odgovara glazbenoj strukturi gange. „Ganga, to je stara naša pjesma s novim imenom“ napisao je u tekstu „Hercegovačka ganga“ fra Branko Marić 1934. godine, jasno ukazujući da je ganga samo noviji, ili pak najnoviji, oblik pjevanja naroda koje obitava na ovim prostorima još od vremena Tračana i Ilira. Za Kutlešu je to pivanje momačko ili bećarsko čije su glavne karakteristike da je osebno ili druževno.5 U posljednjih osamdesetak godina ganga je više puta istraživana, objašnjavana, spominjana... Njome se bave znanstvenici različitih profila kao i intelektualci-ljubitelji gange, osobe različitih profesija i zanimanja kojima je zajedničko zanimanje za ovaj nestandardan, za stanovništvo navedenih regija popularan, tradicijski vokalni fenomen.

Prvi tip istraživača - etnomuzikolozi

Prvi tip istraživača koji su pisali ili istraživali fenomen gange su etnomuzikolozi. Fokus njihov istraživanja su vrlo različiti aspekti gange kao glazbenog fenomena. Od spomenutog fra Branka Marića (Marijića) kojemu je istraživanje gange važnim dijelom doktorske disertacije, gangu istražuju ili njoj pišu bosanski etnomuzikolozi (Rihtman, Milošević, Rihtman-Šotrić, Petrović, Laušević), hrvatski etnomuzikolozi (Žganec, Bezić, Buble, Ćaleta)6 ali ugledni strani etnomuzikolozi (Christensen, Slobin, Vasilakis, Borneuf). I kod ovog tipa najveći je prinos domaćih bosansko-hercegovačkih (etno) muzikologa koji su svojim pisanjem upoznali širu zajednicu s postojanjem i posebnostima ovog glazbenog fenomena. Iako svi navedeni istraživači zaslužuju poseban osvrt ovom prilikom ću se fokusirati na predstavljanje jednog, prvog znanstvenika čije je ime direktno vezano uz istraživanje gange. Razlog više za ovakvu odluku leži u činjenici da se o Branimiru Mariću sve do nedavno nije govorilo ni pisalo.

Branko Marić7 i prvi spomen gange

“Put u ovo područje dovodi nas u najintimnije kutove seoskog života, u prvom redu seljačke omladine. Popijevka mu je najsnažniji izražaj bogate duše, pjesmom uspavljuje čedo, prikračuje duge dane čobanskog života, daje izražaja neodređenoj čežnji mladih srdaca, osvježuje ritam srpova, uklanja umor iz razigranog kola, prati zaručnicu u novi dom, a pokojnika u sretnu vječnost. Pjesma je selu dnevna štampa, lijepa knjiga i učiteljica života. Ona se rađa i razvija na selu, na polju, u brdu, u domu, u skupini i kod pojedinca”. (usp. Marić 1941)

Više je razloga zašto izdvajam rad Branka Marića kao poseban doprinos istraživanju glazbenog fenomena gange - Marić je prvi koji pišući o fenomenu tradicijskog pjevanja u Hercegovini gangu spominje njenim imenom; 1934. u članku Hercegovačka ganga Marić donosi novi termin kojim se ovo pjevanje po prvi puta spominje u stručnoj literaturi. Isto tako, Marić je prva osoba koja je doktorirala glazbene nauke (muzikologiju) u Beču na temu folklornih (glazbenih) tradicija u Hercegovini. Sva četiri stručna članka u kojima govori o glazbenim tradicijama hercegovačke tradicijske glazbe (posebice o gangi) izašla su u prilično kratkom periodu - do kraja II svjetskog rata. Poslije rata (1945.) kao politički disident, Branimir Mari(ji)ć odlazi u Rim pa u Madrid, sve do godine 1973. kada je prešao u Zurich gdje je 1974. godine i preminuo.

Već u prvom Marićevom članku (usp. Marić 1934) doznajemo da je ganga stara naša pjesma s novim imenom koja je iz Dalmacije u Hercegovinu stigla početkom 20. stoljeća (pred kojih trideset godina).8 Možda je taj mogući pravac rasprostiranja i razlogom njegova navoda da upravo oko Imotskoga i Posušja imamo najdotjeranije uzorke te pučke kreacije.9 Marića zanima odnos Europejca10 prema ovoj glazbi koju sam naziva nekulturnom i divljom.11 Cjelokupnu glazbenu baštinu Hercegovine definira kroz tri oblika glazbene pojavnosti: “.čisto autohtona muzika, pjesma i svirka, dok je druga pojava odgajana pod uplivom Crkve (škole), a treća nosi neizbrisive znakove orijentalne toplote u ustroju samom a osobito u bujnim ukrasima melodije.” (ibid. 105) ističući pri tome da je ostala nedodirnuta dok su za to vrijeme Europljani svoju klasičnu glazbu usavršavali. Gangu navodi kao primjer jednostavnije heterofonije a opisuje je kao “igru improvizacije sad u jednom sad u drugom glasu u srodnim i manje srodnim variranjima uz nedjeljivu pomoć ukrasa”.12 Etimologiju pojma u prvom svom radu veže s načinom izvedbe:

“Ime nosi otuda što onaj koji počinje uz još jednog ili najviše dva vještija pjeva tekst i melodiju, a ostali ih prate u istom ritmu na slogove gan, gan, a ponekada i na gan, gen, gin, gon, gun, prema vokalima pjesme glavnog pjevača.” (ibid.106) dok u svojem drugom radu o gangi ističe moguću vezu s ilirskim korijenima tražeći direktnu vezu između albanske riječi kang — zabava, veselje kao moguće izvedenice pojma. Kontraverzna je to teorija koju su generacije istražitelja naslijedile i do danas prepjevavale u traženju pravog objašnjenja pojma ganga.13 Izvrsna zapažanja Marić donosi o tipovima (Posušje, Drinovci, Goranci, Mostarski Gradac, Ljubuški), tekstu [dvostih - (pravilan) deseterac, ponekad (nepravilan) deveterac, jedanaesterac, sedmerac, osmerac] i sadržaju gange (Dominion je njezin erotika.).14 Ističe da gangu pjevaju i ženske i muški (mladost),15 posebno s desne strane Neretve, dok je ona s lijeve priprostija i nerazvijenija. Karakteristikama stila izdvaja glasove u najradije disonantnim odnosima, glisanda, tremola, predudare u raznim ritmičkim predkucajima glasa.16 Opisujući strukturu napjeva ističe solistički (inicij), izrazite intervale, tonski niz od pet tonova, a čudan dojam mu ostavlja kadenca - svršetak pjeva u disonanci:

“...nekad mekšoj, a nekada opet tvrđoj, prema samom opjevanju, - ako je pjesma nježnija, tugaljivija zna se pratnja udaljiti do terce, obično male, a opet se nekada sliju oba glasa na koncu do male sekunde, najrađe u dvoglasu noćnih putnika, gdje dadu u jakoj dinamici oduška neodoljivoj snazi i nekom nesvjesnom čeznuću, pa kao da se ta disonanca gubi u tremolu udaljenog soliste.” (ibid. 107)

Marićevo istančano uho zapaža u ovom pjevanju i oponašanje svirke na diplama, sviralama i guslama što je temeljna činjenica kod brojnih arhaičkih pjevanja poput gange. Proces nastajanja glazbenog žanra Marić pripisuje pojedincu ali kolektiv je taj koji njegovom djelu određuje vrijednost, skraćuje i produžuje vijek. Pojedinac koji glazbu stvara inspiriran je momentom, slučajnom pobudom, on je naobraženi muzičar školovan na tradiciji svoje okoline, nadojen muzičkom lirikom kraških sela. Najčešći oblici ove obične pučke popijevke odgovaraju a a a ili a b a glazbenoj trodjelnoj formi dok postoje i dvodjelni (a a; a b) oblici. Marić ističe važnost početaka, inicija koji su u pravilu solistički (započima glavni pjevač s uspregnutim glasom a ubrzanim tempom), bez kojeg se gange ne može zamisliti (priginjanje je i danas jedinim načinom započinjanja gange). Ustroj glazbenog oblika počiva na variranju kratkih motiva, „Tu sam naišao na nevjerovatnu aktivnost nutarnje srodnosti motiva, naime ustroj naše pjesme počiva skoro isključivo na variranju, tzv. doseljavanje susreće se veoma malo, što je pohvalno za stvaralački duh jednog naroda.” Intervali njihova pjeva ne odgovaraju uvijek tempiranom ugođaju, pa su i ovi navodi često puta za približnu oznaku stila o kojemu govori (netermperirano pjevanje u tijesnim intervalima):

“Od intervala su najčešći sekunda i kvarta, na sekundi najvoli završiti tzv. varavi završetak. To mu možda nameće i brojanični (litanijski) oblik teksta. Skoro cjelokupna metodika gange ima ovo svojstvo, uz navedeni razlog mogli bi biti takovom svršavanju i ostaci stare pentatonike (ili stare dominante). Terca se najviše javlja u samom motivu, drugačije je rijetka. Početni su motivi pretežno ulazeći i završavajući.“

Marić je također utvrdio da se pjevači gange obično služe na završecima pjesama glisandom, koji tu prelazi u neodređeni visoki krik, pa se u portamentu spušta “do kvarte (kvinte).”17 Autor je nadalje prikazao obilježje, značenje i utjecaj pentatonike na narodni melos u Bosni i Hercegovini, gdje ubraja i gangu (Posušje, Imotski...) imajući u vidu da su tonalna obilježja ovog glazbenog žanra ograničena na nizove do oko pet tonova, a taj se opseg rijetko kada prekorači.18 Smatrajući sve vrste pentatonskog pjevanja gangom, autor nju pronalazi i preko Drine kod Era (tj. oko Užica), oko Kosovske Mitrovice, oko Raške i Gornjeg Milanovca u Srbiji.

Svoj članak “Iz područja gange” završava zaključkom:

“Ganga je naša čisto narodna popijevka i njezin je život omeđen samo na selo. Pred ‘kulturom’ iščezava i posve je nestaje, na njezinu baštinu dolazi za nju tuđa muzika, koja joj kao ‘nekulturnoj i divljačkoj’ uzima pravo na život i opstanak. Doći će vrijeme, ne bilo brzo, da ćemo je žaliti i nju i njezino vrijeme, a pomoći joj teško da možemo...” (usp. Marić 1941:47)

U nekoliko navrata Marić ističe da ovaj novi način i stil pjevanja nakon samo tridesetak godina postojanja izmiče pred nadolazećom gradskom glazbom. Gradsku pjesmu, posebice oko varoši i željeznice uz pojavu tada nadolazećih pjevanja na bas i bećarca, Marić već u to vrijeme vidi kao veliku opasnost koja će zatrti seoski način pjevanja. Ističe ženske pjesme koje preuzimaju elemente gradskog pjevanja (bimuzikalnost koju u Sinjskoj krajini u 1960tima primjećuje Bezić), elemente kulturnijih gradskih pjesma (prema kojima ganga ima pozicijunekulturnog pjevanja).19 Kao svijetlu stranu, Marić navodi nastupanje skupina na smotrama Seljačke sloge, ukazujući tako na njenu važnost kao važnog čimbenika u procesu očuvanja starijih dijelova naše tradicije.

Na našu sreću njegova se predviđanja nisu sasvim obistinila mada treba priznati da je njegovo proročanstvo i realni pogled na interakciju tradicijskih glazbenih žanrova i stilova potpuno suvislo. Danas dominantna temperirana glazba sve više djeluje pogubno na glazbenu praksu arhaičnih, netemperiranih glazbenih stilova koji se svim silama bore za svoj opstanak. Marićevo djelo, nastalo u kratkom ali izuzetno važnom periodu, ostat će i dalje jednim od osnova poznavanja procesa nastanka i razvoja tradicijskih vokalnih oblika na dinarskom području, području na kojem ganga obitava.20

Drugi tip istraživača - autori-intelektualci

Drugi tip istraživača su autori-intelektualci čiji korijeni potječu s područja gange. Bavljenjem gangom za njih je potreba kojom se vraćaju svojem zavičaju (svojem djetinjstvu) kroz djelo koje za njima ostavlja trajan, upečatljiv trag. Prvi takav poduhvat knjiga je Ganga - Pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa koju je 1973. godine izdao povjesničar Anđelko Mijatović. Mijatovićeva knjiga je prava antologija deseteračkih dvostihova-gangi (oko 11.000 pismica) koje je autor sakupio sam ili uz pomoć svojih brojnih pomoćnika/kazivača.21 Ova izdanja popraćena su izuzetno informativnim stručnim tekstom „O gangi“ koji postaje osnovom za daljnja istraživanja brojnima, pa tako i autoru ovog rada.22 Mijatović postavlja norme objavljivanja sakupljenih gangi rasporedivši ih po temama o kojima njihovi stihovi govore. Prvo izdanje izlazi neposredno nakon političkih previranja u Hrvatskoj (Hrvatsko proljeće) što cijeloj priči daje još veću važnost.23 Ovaj podatak smatram jednim od poticaja brojnim drugim (manjim po opsegu, regionalno ograničenim) izdanjima zbirki gangi - dvostihova (tekstova).24 Drugi razlog vidim u važnosti teksta - poruke koji donosi ganga gdje pjevanje predstavlja završni čin procesa stvaranja, usvajanja i produciranja određenog stanja reflektiranog osobnom ili društvenom zbiljom trenutka u kojem ganga nastaje. Tekst kao sredstvo izražavanja u tom procesu predstavlja izuzetno važnu kariku pa je njegovo isticanje, u ovom slučaju i objavljivanje, jednostavno potreba. Pored Mijatovića, brojni su intelektualci različitih vokacija, pokušali pobliže objasniti gangu i njezinu ulogu u kulturi ovog područja.25 U ovu skupinu spadaju i radovi studenata glazbe i jezikoslovlja koji gangu u posljednje vrijeme često uzimaju za temu svojih seminarskih i diplomskih radova.26

Ganga je također predmetom neglazbenih istraživanja; njome se vrlo često bave i konfrontiraju jezikoslovci koji u korijenima značenja termina ganga traže njeno moguće podrijetlo koje gangu vezuje od onih najstarijih pred- antičkih ilirskih vremena27 do početka 20. stoljeća i njenog importa iz domene američke popularne kulture (gang).28 Istim sredstvima se služe i danas aktualni etnogentičari — iranisti, zboreći o ranohrvatskoj prapovijesti i predslavenskom podrijetlu antičkih Prahrvata do stoljeća VII. Njihove teze postavljaju povijesnu zbilju daleko prije Slavena koji su tek kasnije naselili krajeve na kojima ganga danas obitava. U posljednje vrijeme nastala je prava poplava radova o genezi Hrvata29 koja i gangu uzima kao jedan od argumenata (ganga i stećki) u cilju dokazivanja svojih genetičkih teorija:

„Inače je ovakva ganga kod inih Slavena uglavnom nepoznata, ali su našim gangama nadasve slične takve bojne ojkalice u Kurdistanu i na otoku Korziki. U južnom Zakavkazju i osobito u Kurdistanu, ove bojne ojkalice uz zastrašujuće otegnuto zavijanje (“vučja pjesma”) većinom pjevaju kurdske ratničke družine “pešmerge” pri polazku u boj protiv Arapa i Turaka (...) Dosad je to kurdsko ojkanje (ganganje) strukovno još slabo proučeno, što otežava poredbe s našim gangama. Znatno su bolje poznate i opisane (...) našim gangama vrlo slične višetonske ojkalice tzv. “pivanay tamburru”na otoku Korziki.“ (usp. Budimir/ Lovrić 1999:346)

http://hr.metapedia.org/wiki/Ste%C4%87ki_i_gange (pristup 11. 03. 2012.)

Treći tip istraživača - novinari

Treći tip istraživača, autora tekstova o gangi predstavljaju novinari i njihovo viđenje svijeta gange. U tom smislu vrlo su zanimljivi novinski uradci Stipe Krce, Milana Vukovića, Petra Miloša, Damira Pešorde, Petra Grubišića, novinara koji potječu s područja gange pa je tako i njihov novinarski iskaz u potpunosti pozitivistički nostalgičan. Podaci koje donosi potkrijepljeni izjavama kazivača vrijedan su etnografski dokument vremena, zlatnog doba glazbene prakse ovog nadasve popularnog žanra. Stipe Krce, novinar Slobodne Dalmacije prokrstario je diljem dinarske Dalmacije pišući o posebnostima malih sredina u kojima život kao da je stao. Tako u članku „Đir selima Imotske krajine“ primjećuje da ganga (pučka pjesma kako je naziva) nestaje što navodi i u podnaslovu: Eto ti vraga: došli kavići, ode ganga. Kroz razgovore s brojnim sugovornicima Krce iznosi niz zanimljivosti vezanih uz pjevanje gange. Nostalgična crta provlači se brojnim iskazima o gastarbajterskim dogodovštinama koje je često pratilo pjevanje neobično za stanovništvo zapadnoevropskih zemalja u koje su njezini nositelji odlazili na privremeni rad. Tekst je ilustriran brojnim tekstovima zanimljivih gangi koje ilustriraju pojedine situacije poput izbora povijesnih svjedočanstava ispjevanih kroz jednostavan dvostih:

GANGA IZ 1928.

Moj galantar i srce i duša,

neću momka koji grm čemuša.

GANGA IZ 1948.

Druže Tito, ti se ne boj Rusa, ustaša je iza svakog busa.

GANGA IZ 1968.

Vlak putuje, vlakovođa svira, zbogom ostaj, Dalmacijo mila.

GANGA IZ 1988.

Ameriko, nestalo ti novca, s tvoga novca odo za udovca.

O književnim vrijednostima teksta gange piše i Milan Vuković (Vuković 2005.) donoseći pri tome pregršt zanimljivih tekstova koje na reprezentativan način ilustriraju povijest i sadašnji život ovog glazbenog fenomena. Ilustriranje novinskih tekstova dvostihovima aktualnih gangi tipičan je način pisanja novinskih članaka o temama područja gange. Optimističan, nostalgičan ton kao refleksija negdašnjih vremena u pravilu imaju pozitivan prizvuk. Nasuprot njima često ćemo čuti kolege novinare (obično podrijetlom izvan ovog svijeta) koji u svojem vokabularu obilno koriste izraze poput ganga kultura kao sinonim za nazadno i primitivno.

Četvrti tip istraživača - blogeri i organizatori internetskih stranica

U četvrti tip istraživača spadaju autori tekstova koji svoje uratke objavljuju na internetskim stranicama - blogeri i organizatori internetskih stranica. Jedan od najznačajnijih autora ove skupine istraživača svakako je Tomislav Matković poznatiji pod pseudonimom Tomo ganga. Ono što Imota Dinaroid predstavlja u virtualnom svijetu guslara, to je Tomo ganga u virtualnom svijetu gange - bez premca osoba od posebnog značaja. Bivši student filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu koji čitav niz godina djeluje kao vrlo uspješan radijski voditelj na lokalnim radijskim postajama Imotske krajine i Zapadne Hercegovine, prije desetak godina osjetio je zov glazbe svojih pradjedova. Od toga vremena Tomo neumorno povezuje dva svijeta, onaj gangaški, ruralni, arhaični i suvremeni urbani svijet kojemu je ova glazba strano štivo, koji je u svakom pogledu krivo čita. U posljednjih deset godina Tomislav je osim snimanja brojnih susreta gangaša kreirao web-stanicu koja na najpotpuniji način predstavlja ovu glazbenu vrstu. Krenete li na putovanje o gangi bespućima internetskih pretraživača, put će vas nanijeti na stranice www.ganga.hr ili www.imota.net. Putnik-namjernik, a takvih je na ovoj stranici sa svih strana svijeta, moći će daunlodirati brojne primjere pjevanja muške i ženske gange, Imotske, Bekijske, Najinske, Belevarijske, Livanjske, Duvanjske, Ramske i Kupreške (najduži napjevi su dugi nekih tridesetak sekundi). Na istoj stranici, naš će putnik nabasati na brojne zanimljivosti vezane uz aktivnosti pjevača, na mnoštvo stručnih i znanstvenih tekstova o gangi i zanimljivih informacija o glazbenom fenomenu koji po svojim karakteristikama daleko odudara od današnjeg konzumentskog načina razmišljanja. Sve se predstavljene snimke mogu preslušati, a svi znanstveni radovi pročitati. Evo što o svojim početnim interesima za ovaj glazbeni fenomen kaže Tomo ganga:

„Ja prije nisam ni slušao gangu, dok nisam počeo raditi prije deset godina ovde na Radio Grudama. Tada smo uveli jednu kontakt emisiju sa slušateljima od 10-11 koja je zamišljena kao Hitdana. Svakog dana mi dajemo četiri pjesme kao prijedlog i onda se ljudi nazivaju i glasaju za svoje favorite. Kako sam od tada ja počeo istraživati i snimati gange postepeno sam u Hit dana ubacivao i gange. Tako je vremenom situacija postala obrnuta. Više nije toliko bitno koje su pjesme prijedlozi za hit dana, nego važna im je ganga. To nije emisija koja razlaže tradiciju i folklore, nego zabavna, malo otkačena kao i ja. Uglavnom mi se javljaju stariji slušatelji koji su u mom điru, a ja se kroz razgovor pokušavam spustiti na zajednički nivo - tradicija, arhaičnost, starina. Ja sam opčinjen tim starim načinom života, meni su 60-te i 70-te nekakav uzor. Tako je i većina pisama koje ja privrćem nekako iz tog vremena...” (interview 6.2.2009.)

No, Tomo ganga, kako ga njegovi radijski slušatelji i prijatelji zovu, nije jedini koji gangu spominje, ističe i promovira. Njegovi sljedbenici su sve brojniji. Najpristupačniji primjer su brojne internetske stranice, posebno zavičajne stranice brojnih, gotovo opustjelih sela ovog kraja [npr. Dobranje, Miši, Ričice, Vrdi, Hardomilja, Župa (Biokova), Zagorčani...]30 danas žive intenzivnim virtualnim životom čijim je akterom i ganga, sveprisutna u isticanju tradicijskih vrijednosti koje pojedini lokalitet baštini iz svoje bogate i slavne prošlosti. Uz komentare31 i etnografske opise prošlih vremena, ove stranice obiluju gangama u zvuku (MP3 snimke dostupne za skidanje - daunlodiranje) i gangama u riči (brojni dvostihovi, često klasificirani prema Mijatovićevim predlošcima ili pak drugačijim, zanimljivim podjelama).

Gangu spominju ili su njome, pak, inspirirani i brojni umjetnici i filmski režiseri. O gangi su pisali i pjesnici, književnici izražavajući se svojim umjetničkim jezikom ili pak istražujući i sakupljajući narodno blago čijim vrijednim segmentom je upravo ganga. Miroslav Krleža, Ivan Raos, Petar Gudelj, Ivan Alilović, Zlatko Tomičić, imena su istaknutih pisaca koji u svom radu gangu spominju uz mnoštvo manje poznatih i pisaca i pjesnika kojima je ganga inspiracijom (npr. fra Stanko Vasilj i njegova pjesma o gangi). Kao ilustracija ovih tvrdnji poslužit će izuzetno nadahnut opis gange iz putopisa Put u Imotu, imotskog pisca i pjesnika Petra Gudelja kojeg mnogi smatraju najuspješnijim hrvatskim književnikom novog doba:

“Nikla ili se obikla, ganga je jedno stoljeće bila ono što su svih stoljeća bile vode. Izvirala iz svih brda i grla, huka je stala kroz rivine i žlibine, nosila drvlje i kamenje, plodotvorni mulj, bistrila se u virovima, krenicama i kamenicama, napajala duše. Muška i ženska, momačka i divojačka, runovićka i zmijavačka, vinjanska i podbabska, drinovačka i prološka, pripoljska i krška. Muška brončana, ženska srebrena. Muška grla - topovska grla: duboka, ubojita, tamna. Ženska grla svijetla, zvonozuka, zvonka: Moje grlo zvoni kano zvonce: / naučilo čuvajući ovce. Pripoljska ponorna: u nju propadaju vode. Krška jamovita: u procijep ulijeće Jato golubica. U pripoljskoj olovo, u krškoj srebro. Pripoljska raskalašna, silenska, prijapska. Krška ispred svoje prelijepe golotinje nosi grabovu granu. U ganginoj grmljavini dvije zlatne žice, munjine pletenice, prenapregnute od značenja, slike, smisla. Pred njezinim kovačom bio ozbiljan pjesnička nalog: od dvadeset vokala i šačice krhkih konzonanata skovati pjesmu. Mnogi su ga izvršili majstorski...” (usp. Gudelj 1996:66)

Isto tako vrijedno je spomenuti pojavljivanje gange i gangaša u brojnim dokumentarnim filmovima posebno onim snimanim u zlatnom razdoblju gange - 60-70tih godina prošlog stoljeća. Većina dokumentarnih filmova toga perioda inspiriranih životom ovoga područja u pravilu su popraćeni gangom kao glazbenom pozadinom. Put (iz trilogije Živjeti u Imotskom) redatelja Tomislava Radića i Šijavica Nikole Babića neka su od izuzetnih ostvarenja ovog žanra. Na velikom platnu gangu su (prema brojnim ispovijedima kazivača) karikirali u filmovima tematike WWII, gdje je u pravilu pjevaju ustaše. No, bilo je i tu vrhunskih filmskih ostvarenja poput filma Krste Papića, Ne naginji se kroz prozor, koji obrađuje tematiku gastarbajtera koja je bez gange kao simbola gastarbajterske komunikacije zaista nepotpuna.

Medijska promocija na gangaški način

Festivali, smotre i ostali modeli javnih okupljanja u Dalmatinskom zaleđu i zapadnoj Hercegovini prilika su pjevačima da se javnosti predstave i na konvencionalan način - nosačem zvuka ili slike (CD, DVD) koji su sami izradili. Izrada zvučnog ili video zapisa danas je postala obaveznim popratnim sredstvom kako pojedinca (pjevača ili pjevačice) tako i skupine, a ponajviše KUD-ova s kojima naši pjevači regularno surađuju. Nakon Domovinskog rata (sredina 90-ih godina prošlog stoljeća) u Hrvatskoj je zabilježena nagla ekspanzija broja organiziranih folklornih skupina - KUD-ova, posebno na područjima koja su bila direktno pogođena ratom. Tako na primjer područje Ravnih Kotara (Zadarska županija), većim dijelom okupirano za vrijeme Domovinskog rata, prije rata nije imalo niti jedno organizirano seosko folklorno društvo. Broj društava u toj županiji danas se popeo na preko 70 organiziranih folklornih skupina. Gotovo ista situacija je i na području kantona Zapadne Hercegovine, postojbini gange. Folklorne skupine (KUD-ovi) na svom repertoaru imaju različite oblike tradicijskog plesa, pjevanja i sviranja, pri tom rekonstruiraju replike nošnji - napuštenih načina odijevanja i rekonstruiraju običaje (svadbeni, božićni, korizmeni.) koje prikazuju na javnim izvedbama. Svaka od njih nastoji organizirati barem po jedno druženje (festival, smotru, dernek) na koje poziva nekoliko društava iz drugih krajeva koje će tijekom sljedećeg razdoblja posjećivati prilikom njihovih druženja. Čuvanje svojeg identiteta obično ističu kao osnovni cilj rada i postojanja. Osim navedenog, međusobno druženje stanovnika lokalne zajednice (sela) glavnim je razlogom osnivanja, kontinuiranog rada i opstanka brojnih društava. Sastanci (probe) na kojima se uvježbava repertoar su regularni, obično popraćeni konzumacijom pića i jela. Uvježbane programe izvode na brojnim lokalnim, regionalnim ili državnim festivalima čiji korijeni organizirane aktivnosti sežu u prvu polovinu 20 st. (usp. Ceribašić 2003)

Nastupanje podrazumijeva zajedničke, reciprocitetne, odlaske u druge sredine, što posebno potiče članove ovih društava na redovitu aktivnost. Ustanovljena društva obično izrađuju svoje zastave, informativne tiskovine o svojem mjestu, kraju i radu društva, izrađuju prigodne suvenire karakteristične za njihov kraj, a u posljednje vrijeme nosač zvuka (CD ili DVD) je također jedan od nezaobilaznih proizvoda koje KUD- ovi poklanjaju svojim gostima ili nude na prodaju. Interesantni su načini kako se proizvode ovi CD-ovi. U mnogim situacijama snimatelji nosača zvuka su lokalni radijski snimatelji. Live snimke nastupa na lokalnim festivalima obično se umnožavaju pečenjem na praznim CD-ovima, ukrašavaju slikom folklorne skupine, mjesne crkve ili tipičnog zemljopisnog pejzaža kraja iz kojeg društvo dolazi. Brojni članovi posloženi poput nogometne momčadi obično su odjeveni u tradicijske kostime u kojima nastupaju.32 Relativno često fotografija je uz navedeni redoslijed glazbenih brojeva jedini dokaz o izvođaču na nosaču zvuka. Snimljeni repertoar raznolik je i varira od izvedbi lokalne tradicije do izvedbi popularnih tradicijskih napjeva koje članovi društva pjevaju na afterpartijima neformalnim druženjima s ostalim folklorašima nakon formalno odrađenih scenskih nastupa.

DVD produkcija redovito podrazumijeva snimke lokalnih snimatelja (privatnih fotografa obično specijaliziranih za snimanje svadbi, krštenja, sprovoda i ostalih familijarnih događanja). Oni se angažiraju za snimanje festivala koje društvo organizira, snimka se umnožava i također dijeli prijateljima društva ili članovima, a dostupna je i za prodaju. Jasno, ovi se proizvodi najčešće mogu kupiti prilikom nastupa tih skupina ili osobnim poznavanjem članova skupina. Jedan od potencijalnih kupaca je i brojna dijaspora koja komunicira sa svojim rodnim krajem; prilikom posjeta, ali i direktnim narudžbama, dobiva CD ili DVD i ima priliku uživati u zabilježenom nostalgičnom zvuku i slici života kakav se odvijao u njihovoj davnoj mladosti. Postoje i organiziranija društva koja imaju svoje web-stranice na Internetu preko kojih je moguće nabaviti njihove nosače zvuka. Najorganiziranija društva čija vodstva (uprave i voditelji) imaju ozbiljniji pristup u prikazivanju tradicije odlučuju se i na izdavanje nosača zvuka u izdanjima postojećih diskografskih labela (npr. Aquarius records, u Hercegovini Malex music).33 Ono što ih razlikuje od prije spomenutih diskografskih uradaka je sistematičniji pristup odabiru repertoara, kvalitetnije snimanje izvedbi i kvalitetnija produkcija proizvoda.

Dva nosača zvuka koja ću predstaviti podigla su razinu auditivnog predstavljanja gangaške tradicije na sasvim drugi, visoko kvalitetan nivo. Prvi uradak je nosač zvuka (dvostruki CD / kaseta) Ganga zapadne Hercegovine Imotske krajine, u izdanju županijskog HKUD-a Hercegovac iz Širokog Brijega, snimljen u studiju “Esperanza” (Ljubuški).34 Radi se zapravo o prvom ozbiljnijem predstavljanju (svojevrsnoj antologiji) pjevanja gangi koje donosi 120 različitih napjeva (pivanja, okrićanja). Najzaslužniji za ovo izdanje je Jure Begić Mali, koji je odabrao pismice i pivanja, te ih sve pjeva, izgovara riječi, konta. Gangaši su: Ljubo Begić, Marinko Begić, Krešo Bušić, Ćiro Grubišić, Stipe Jelić, Ivan Sesar Đulić, Ante Soldo, Milan Škoro i Jure Tomić. Nosač zvuka je koncipiran tako da nakon deset pivanja - gangi slijedi kratki snimak svirke na diplama, guslama, svirali ili usnoj harmonici u izvedbi Ante Mucića- Antasa. Iako svi učesnici projekta (pivač i gangaši) dolaze s područja u kojima se pjeva bekijskaganga (Posušje, Grude), na nosaču zvuka predstavljeni su vrsni primjeri belevarijske (širokobriješke) i najinske (ljubuške) gange.

U predgovoru izdanja, ciljeve i namjere nosača zvuka objašnjava jedan od autora, Jure Begić Mali:

Ova izvođačka skupina gange je do sada o svom trošku, bez komercijalnih motiva, izdala više albuma gange koja je dopirala do svojih obožavatelja diljem svijeta, gotovo do svih koji razumiju gangu, koji su je željni čuti, kojima je mila srcu i uhu, koji gangom ublažavaju nostalgiju za rodnom grudom te do svih koji štuju gangu kao dio svoje vlastitosti.

Budući je gangača svaki dan sve manje, a većina živućih, pa i ovih gangača koji izdaju ovaj album, je u šestom desetljeću svoga života, odlučili smo izdati ovaj album gange puno kvalitetniji brojnošću i raznolikošću ganga u odnosu na dosadašnje, a što zorno potvrđujemo efektivnim pedesetogodišnjim pjevanjem gotovo svih ganga koje su nastale između rijeka Neretve i Cetine.

Želja nam je pokazati kako gange imaju svoje skladbenike i kompozitore, kako su gange međusobno različite po svojoj melodijskoj izvedbi te da je za njeno uspješno pjevanje i ganganje potrebit vrlo istančan sluh i izuzetne glasovne sposobnosti. Bezbroj puta smo svjedočili kako vrsni gangači mogu uspješno pjevati i glasovno pratiti gotovo sve vrste glasovno-pjevnih izvedbi od klasičnih do najsuvremenijih kompozicija dok veliki i priznati pa i vrhunski glasovi ne mogu zapjevati gangu jer je gangača vrhunskim glasom i sluhom sam Bog obdario, a od naših predaka nasljedi smo to genetsko gangaško čulo, čime smo ponosni, na čemu smo im zahvalni, a koje smo dužni ostaviti našim potomcima.

Cilj nam je da ovaj album doprinese očuvanju, promicanju i educiranju gange, osobito motiviranja učenju gange mlađih naraštaja što melodijske raznolikosti od 120 vrsta ganga, koliko ih se nalazi na ovom albumu, vjerujemo, uspješno omogućavaju.

Stoga poštujemo narodnu mudrost koja kaže „ako nešto nije zapisano nije ni bilo” čim opravdavamo izdavanje ovog albuma jer ganga uistinu zaslužuje odano poštovanje kao najstarija glasovno-glazbena izvedba hrvatskoga naroda gdje god bi se zapjevala diljem svijeta ganga je očitovala identitet i adresu izvođača čime smo počašćeni i na što smo uvijek ponosni.

http://www.ganga.hr/index.php/glazbena-izdanja

Jedini nedostatak ovom izdanju je nedostatak popratnih tekstova koji bi opisali pojedino pjevanje, donijeli tekst (koji je slušateljima izvana prilično nerazumljiv) i druga relevantna objašnjenja.35

Drugi projekt antologijskog predstavljanja gange ograničio se je na grudsko područje, područje Bekije. Više je zanimljivosti vezano uz ovaj projekt koji, profesionalno realiziran, sigurno ulazi u red najkvalitetnijih primjera predstavljanja hrvatske tradicijske glazbe. Projekt koji je sa svojim suradnicima osmislio Tomislav Matković, snimljen je u studiju Radio Grude i grudskoj gostionici Stožer. Tomo je bio i snimatelj projekta koji se je snimao u više navrata, a snimalo ga je više pjevačkih skupina, muških i ženskih, tijekom cijele godine. Ono što ga čini posebnim je popratni materijal, knjiga s tekstovima (prevedenima na strane jezike, za potomke gastarbajtera) s detaljnim opisima pjevanja, pjevanog teksta, terminologije i pripisivanja autorstva pojedinim pivanjima i gangama. Imao sam sreće svojim savjetima sudjelovati u procesu nastajanja ovoga zanimljivog projekta, ali isto tako sam imao prilike i učiti novine koje su Tomo i pjevači ovim projektom iznijeli. CD je predstavljan do sada nekoliko puta (Grude, Zagreb) prema znanstvenom predstavljačkom modelu koji podrazumijeva nekoliko istaknutih govornika uz demonstriranje glazbenih primjera snimljenog materijala.36 I ovim činom tvorci projekta željeli su naglasiti važnost i ozbiljnost svojeg pristupa, ali isto tako i poštovanje značenja i važnosti svoje tradicije koja je za njih klasična kulturna baština, isto kao i urbanom puku njihova kulturna baština.

Nije to prvi put da se intelektualna zajednica koja potječe iz ovih krajeva okrenula gangi. Spominjao sam njihov velik doprinos na promociji lokalne tradicijske kulture koji ni danas ne prestaje. Studenti koji iz ovih krajeva odlaze na studije u Zagreb, nose je sa sobom, ponekad čak i izvode, a o njoj i pišu:

Kad se spomene Hercegovina, prve asocijacije koje se javljaju su bijele čarape, mobitel i naravno ganga. Zlonamjernici koji žele Hercegovcima prišiti etiketu divljaka i „seljačina“, reći će za gangu da je to „nekontrolirano deranje“, „urlanje“, „neartikulirano pjevanje“, pridonoseći na taj način stvaranju negativne slike o Hercegovcima (koja se već prilično uvriježila u širokoj javnosti!). Istina, ganga je drugačija od onoga što svakodnevno slušamo na televiziji i radiju, drugačija od glazbe koja je nastala pod snažnim utjecajem tradicionalne zapadnoeuropske glazbene kulture. Ona je glazbeni izričaj nastao u drugačijim društveno-kulturnim prilikama, u okviru glazbene kulture sa različitim glazbeno-estetskim vrijednostima. Ali ona kao takva u uvjetima u kojim je nastala, ima značenje sklada i harmonije, konsonance. Shvatiti gangu, osjetiti njenu snagu i život krša utkan u svaki njen stih, moguće je samo kroz poznavanje društveno-kulturnih prilika u kojima je ganga nastala, rasla i razvijala se.

Kada govorimo o gangi ne smijemo je shvatiti kao puko deranje, nadvikivanje, nekultivirano pjevanje koje pripada našoj prošlosti i našim precima. Ganga je puno više od toga. Ona je integralni dio hercegovačkog čovjeka, seljaka, koji se rađao, živio i umirao s tom pjesmom, u nju utkao dio sebe, svoju životnu filozofiju, kroz nju kritizirao svijet oko sebe, stapao se s njom i bar na trenutak zaboravljao tešku i surovu svakodnevicu. Preko poetskih sadržaja svojih tekstova, ganga kumulira i očituje narodnu mudrost. Ona se priziva jednako u boli, tuzi, razonodi, veselju, dokolici, sreći, ... Ona je sredstvo kroz koje je taj obični seljak izražavao sve ono što je proživljavao duboko u sebi. Zna biti nasrtljiva i plaha, vesela i tužna, gruba i nježna...

U eri visoke tehnologije, eri televizora, glazbenih uređaja, mobitela, i ostalih tekovina suvremenog doba, bombardirani klišejima koje nam nameće Zapad zapadnjačka (ne)kultura, zaboravljamo svoje korijene, svoje izvore i čak se stidimo svojih predaka i svoje prošlosti.

A kakav je to čovjek koji negira svoj identitet, svoju prošlost, koji negira sebe?\ Pravimo zlatno tele i klanjamo se svemu što ima predznak Zapada i Amerike, a svoje napuštamo, zaboravljamo. A ganga itekako može biti moderna i aktualna. Ona je jednostavna, životna i ljudska, ali prije svega ona je dio nas, dio našeg regionalnog i nacionalnog identiteta, dio našeg kršnog hercegovačkog čovjeka. Pa ne dopustimo onda, da se to NAŠE blago izgubi, zaboravi, i poklekne pred naletima nekih tuđinskih (ne)kultura i utjecaja.

Kao autor ovih redaka i veliki zaljubljenik i štovatelj svega onoga što su stvorili naši djedovi, nadam se da će ovaj tekst pasti na plodno tlo i da će ponukati bar nekoga od vas da se zainteresira za gangu i naš folklor općenito, i tako doprinese da ganga opstane, ponovo zaživi, i da se opet krš hercegovački zaori pjesmom k’o nekad. (usp. Ljuban 2001)

Upravo je odnos mladih prema svojem kraju, prema tradiciji (a tradicija je ganga) presudan u njezinu kontinuitetu. Navedeni načini i konteksti glazbovanja, odnosi koje zajednica ima spram pjevanju, a i sami pjevači spram pjevanju ili zajednici, kompleksno su umreženi da bi se o njima jednosmjerno raspravljalo. Ganga jest glazbena vrsta, žanr, ali u cjelokupnom životnom kontekstu ona predstavlja vrlo složen kulturni i društveno-politički idiom čije spominjanje, poput samog čina pjevanja, također izaziva oprečne reakcije - od one najsvetije do najprimitivnije (ponovno, ovisi s koje strane).37 Ona glazbeno pripada jednom dijelu bimuzikalnog svijeta, isto kao i jednom dijelu društvene zajednice u kojoj egzistira i koja će joj svojim potezima život produžiti ili skratiti. Kako sada stvari stoje, pred njom je prilično svijetla budućnost, zahvaljujući individualcima; pivačima poput profesionalaca Jure Begića Malog ili Ike Šućura, ali i entuzijastima poput Tomislava Matkovića koji o njoj skrbi na suvremeni način - medijski je predstavljajući u najboljem svjetlu u različitim suvremenim medijskim situacijama.

Bekavac, Ivan. 2004. „Taj prastari stih deseterac“, u Matica, HMI Zagreb, LIV, br. 11, studeni 2004., str. 50.-52.

Boras, Martin, Pero. 1986. Folklorna glazba u Ljubuškom, Split, diplomski rad na Filozofskom falkultetu u Zadru, studij u Splitu. [http://www.hardomilje. info/index.php?option=com_content&task=view&id=13&Itemid=16] (pristup, 02. 03. 2012.)

Buble, Nikola. 1993. „Ganga u kontekstu svekolike autohtone folklorne glazbe dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine“, Bašćinskiglasi 2: 125-158.

Budimir, Stipan i Andrija Željko Lovrić. 1999. „Poredbeni iskon i značenje gange i stećaka“, Ognjište 10:344-349, Karlovac-Zagreb.

Ceribašić, Naila. 2003. Hrvatsko, seljačko, starinsko i domaće. Povijest i etnografija javne prakse narodne glazbe u Hrvatskoj. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku.

Ceribašić, Naila, i Joško Ćaleta. 2010. “Croatian Traditional Music Recordings: The 1990s and 2000s”. Journalof American Folklore 123: 331-345.

Christensen, Dieter. 2009. „Agents of change. Musical practices in a village of the Hercegovina, 1957-1974“, u Proceedings, First Symposium of the ICTM Study Group for Music and Dance in Southeastern Europe. Skopje: COKOM, str. 89-101.

Čagalj, Šime. 1979. „Ganga - kao oblik usmenog izražavanja“, u Put glasilo splitske Bogoslovije. [http://www.imota.net/html/sime_eagalj.html] (pristup, 04. 04. 2012.)

Ćaleta, Joško. 1999. „The Ethnomusicological Approach to the Concept of the Mediterranean in Music in Croatia“, Narodna umjetnost 36/1: 183-195.

Ćaleta, Joško. 2002a „Trends and Processes in the Music Culture of the Dalmatian Hinterland“, u Journal of Mediterranean Music Cultures. [Ethnmusicology Online 6; www.muspe.unibo.it/period/ma/index/number6/].

Ćaleta, Joško. 2002b „Organizirana folklorna djelatnost u selima župa Konjevrate i Mirlović Zagora“ u Konjevrate i Mirlović Zagora - župe Šibenske biskupije: zbornik radova znanstvenog skupa Sela šibenskog zaleđa župa Konjevrate Mirlović Zagora u prošlosti, Muzej grada Šibenika, 14. - 16. studenoga 2002., str. 505-521.

Ćaleta, Joško. 2007a „Stavi prst u uvo, pa goni...”. - etnomuzikološki i antropološki pogled na glazbovanje dalmatinskog zaleđa“, u Split i drugi — Kulturnoantropološki i kulturnostudijski prilozi, ur. Ines Prica i Tea Škokić. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 161-182.

Ćaleta, Joško. 2007b „Antropološki pregled glazbovanja“, u Dalmatinska zagora — nepoznata zemlja, Vesna Kusin (ur.), Zagreb: Ministarstvo kulture RH; Galerija Klovićevi dvori, str. 549-556.

Ćaleta, Joško. 2009. „Ganga party; Let iznad gangina gnizda iliti multimedijalno predstavljanje (ne)odbačene tradicije“, u Kazalište (XII), 39/40 (2009) str. 134-144.

Joško Ćaleta. 2012. Glazbovanje dalmatinskog zaleđa: Interdisciplinarni antropološko-etnomuzikološki pristup glazbenoj praksi u kulturnom kontekstu. (doktorska disertacija) Zagreb: Muzička akademija.

Đikić, Ljuba. 1985. Ljubi dragi, ne žali me mladu. Duvno.

Glibotić, Ivan. 1978. „Naše ojkanje i ganganje“, u Imotska krajina, 15. rujna, 1978.

Gudelj, Petar. 1996. Put u Imotu, Baška Voda: Mala nakladna kuća Sveti Jure.

Kutleša, Silvestar. (1993.) 1997. Život i običaji u Imockoj krajini, Vesna Čulinović-Konstantinović (ur.). Split: MH Imotski i HAZU, Zavod za znanstveni i umjetnički rad. (drugo izdanje)

Lišnik, Mirta. 1987. „Rera - ganga“, Sveta baština, Duvno, srpanj - kolovoz, 1987.

Ljuban,Vlatka. 2001. „Svijet gange“ u Moj Kamen — glasilo hercegovačkih studenata V (9) str. 20-21. [http://www.zkhs.hr/moj_kamen/Moj_Kamen09.pdf] (pristup, 04. 04. 2012.)

Lorger, Srećko. 2011. „Ganga priprosto (polifono) skupno pjevanje“ (24.11.2011), [http://www.scribd.com/doc/76896710/Ganga-3-pdf ] (pristup, 04. 04. 2012.)

Marić, (Marijić), Branko. 1934. „Hercegovačke gange“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar za godinu 1935, (23), str. 105-108.

Marić, (Marijić), Branko. 1938. „Pentatonika u bosansko-hercegovačkoj pučkoj muzici”,

Sveta Cecilija, god. 32, sv. 2 (37-39); sv. 3 (73-76), sv. 4 (114-115).

Marić, (Marijić), Branko. 1940. „Iz područja gange“, Napredak, Hrvatski narodni kalendar za godinu 1941, str 41-47.

Mijatović, Anđelko. 1973. Gangapismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa. Tomislavgrad: Naša ognjišta.

Mijatović, Anđelko. 2004. Ganga pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa. (2. prošireno izdanje) Tomislavgrad: Naša ognjišta.

Nosić, Milan. 1999. „Podrijetlo riječi ganga“, Riječ, Rijeka, br 1. V, str. 74.-80.

Oreč, Petar. 1989. “Ganga - Narodno pjevanje”. Referat pročitan na znanstvenom skupu O narodnom pjevanju — gangi, Imotski, 25. 11. 1989.

Petrović, Ankica. 1977. “Ganga, a Form of Traditional Rural Singing in Yugoslavia”, The Queen’s University of Belfast. Unpublished Ph. D. thesis.

Petrović, Ankica. 1978. „Fenomen vokalnog stila u seoskoj muzičkoj praksi Bosne i Hercegovine,“u Zvuk, br. 2:7-16.

Petrović, Ankica 1983. „Muzička forma ganga - simbol tradicionalnog kulturnog zajedništva“, u Slovo Gorčina, Stolac.

Petrović, Ankica. 1995. „Perceptions of ganga“, u TheWorldof Music, 37/2: 60-71.

Rihtman, Cvjetko. 1958. „O ilirskom porijeklu polifonih oblika narodne muzike Bosne i Hercegovine“, u: Rad kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelašnici 1955. i u Puli 1952.“, Zagreb, str. 99.-104. (poseban otisak)

Rihtman, Cvjetko. 1959. „Etnološko-folkloristička ispitivanja u Neumu i okolini. Muzička tradicija“, u Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Etnologija. Nova serija 14: 209-306.

Rihtman, Cvjetko. 1976. „Tradicionalna narodna muzika područja Čapljine“, Rad21. kongresa SUFJ. Sarajevo 43-49.

Rihtman, Dunja. 1970. “Narodna muzička tradicija lištičkog područja”, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, XXIVIXXV, Etnologija. Sarajevo, 365-419.

Ujević, Petar. 1996. Lovrećka ganga, Lovreć.

Tomičić, Zlatko. 2004. Zemljom Humskom (Hercegovina), Zagreb: Kapital trade MTU

Vladić, Vlade. 1996. Raspivana Rama, zbornik ramske gange, Mostar, ZIRAL.

Vuković, Mladen. 2005. „Gangaši - naši prvi etno glazbenici“, u zborniku Zavičajno blago u funkciji razvoja Zabiokovlja, Anđelko Mrkonjić (ur.) Split: Književni krug, str. 117-134. [http://www.imota.net/html/mladen_vukoviae.HTM] (pristup, 04. 04. 2012.)

Žganec,Vinko. 1958. „Ganga“ u Enciklopedija Jugoslavije (sv. 6.) Zagreb: Makalj-Put, str. 227.

NOVINSKI ČLANCI:

Belamarić, Joško. 2008. „O Zagori pišem s poštovanjem“, Slobodna Dalmacija (rubrika Spektar), 27.05.2008.

Borić, Gojko. 2010. „Hrvati u Madridu“, Hrvatska revija (1) 20. 02.

[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2010_1.nsf/AllWebDocs/ HRVATI_U_MADRIDU] (pristup, 09. 03. 2012.)

Grubišić, Petar. 2011. “S koferčićem na Bahnhof”, Večernji list, 04. 12. 2011.

[http://www.vecernji.ba/s-kofercicem-na-bahnhof-352522] (pristup, 09. 09. 2014.)

Krce, Stipe. 2000. „Eto ti vraga: došli kavići, ode ganga“ (Malena mjesta srca moga; Đir selima Imotske krajine - nestaje pučka pjesma), Slobodna Dalmacija, 30.12. 2000. [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001231/novosti2.htm ] (pristup, 04. 04. 2012.)

Pešorda Damir. 2011. „Kolumna Damira Pešorde: Grudsko pivanje“, HRSVIJET.net 19.08. 2011. http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_ content&view=article&id=16284:kolumna-damira-peorde-grudsko- pivanje&catid=79:damir-peorda&Itemid=352 (pristup, 09. 09. 2014.)

NOSAČI ZVUKA:

Christensen, Dieter. 1990. Naše Pjesme. Music from Gabela, Hercegovina, Yugoslavia. LP s popratnom knjižicom (32 str.). Urednik izdanja: Dieter Christensen, Berlin: Staatliche Museen. (Museum Collection, Berlin 2)

Matković, Tomislav. (ur.) 2005. Gangawerk. CD s popratnom knjižicom (8 str.) Mostar: Malex music.

Gange Zapadne Hercegovine i Imotske krajine CD s popratnom knjižicom (4 str.) Izdavač:

HKUD Hercegovac, 2002., Široki Brijeg.

Matković, Tomislav. (ur.) 2011. Grudskopivanje, Ganga, džotavica, putničko pivanje, gusle i diple iz Grudskog kraja. Dvostruko CD izdanje s popratnom knjižicom (48 str.). Producenti izdanja: Mile Sesar, Dine Pešorda Pušić, Tomislav Matković, komentari: Joško Ćaleta, Tomislav Matković, fra Andrija Nikić. (tekstovi prevedeni na njemački i engleski jezik).

INTERNETSKE STRANICE:

http://www.vrdi.ba/index.php?option=com_content&view=article&a mp;id=80:kako-pisati-imenicu-vrdi&catid=9:tvoj-kutak&Itemid=18 (pristup, 09. 03. 2012.)

http://riice-donjepolje.blogspot.com/2011/06/ganga.html (pristup, 08. 03. 2012.)

http://www.zagoricani.com/index.php?option=com_content&view=article& id=44:momaka-ganga-tekst&catid=5:obii&Itemid=124 (pristup, 09. 09. 2014.) www.ganga.hr (pristup 11. 03. 2012.) www.imota.net (pristup 11. 03. 2012.)

http://www.bijakova.com/index.php/bastinameni/gangameni (pristup, 09. 09. 2014.)

http://www.selomisi.com/index.php?option=com_content&view=article&id=86&Itemid=96 (pristup, 09. 09. 2014.)

http://www.dobranje.com/dobranje/pisme.aspx (pristup, 09. 09. 2014.) http://www.imotski.hr/imotski.hr/najnovije.htm (pristup 11. 03. 2012.) www.ganga.hr; http://www.imota.net/html/glazbena_izdanja.html (pristup 29.3.2012.)

http://www.siroki.com/index.php?option=com_content&task=view&id=697 (pristup 29.3.2012.)

http://www.imota.net/html/glazbena_izdanja.html (pristup 29.3.2012.) http://www.imota.net/html/ante_kraljeviae.html (pristup 29.3.2012.) http://www.poskok.info/index.php?option = com_content&view=a rticle&id=15766%3Aovjeka-ubio-zbog-gange-&catid=71%3Aciroki- brijeg&Itemid=51&device=desktop (skinuto 29.2.2012)

dr. sc. Joško Ćaleta Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

1 Inspirativno intelektualno razmišljanje o sveobuhvatnosti pojma glazbenog žanra ganga koje bi se moglo okarakterizirati i proširenom definicijom termina tradicijskog glazbeno-literarnog žanra, nalazim u citatu Anđelka Mijatovića:

"Ona je kao pijevno-glazbeni pojam i usmeno stvaralaštvo, zabilježila svaku pojavu i svako zbivanje u društvu i području gdje živi, od najobičnijega i najbanalnijega do najznanijega, opjevala je mnoga mjesta i mnoge osobe, kao kronika sačuvala je od zaborava prošlost ljudi i prošlost svoga kraja, svjedoči o ljudskim patnjama i nevoljama, o željama, htijenjima, srtajima i posrtajima, uspjesima i padovima, prenijela nam je mnoge etnološke i etnografske pojmove te mnogu šalu popraćenu humorom, ironijom i sarkazmom. Upravo ta njezina svestranost i obuhvatnost, iako se radi o glazbenom izričaju i poeziji, učinila ju je čuvaricom životnoga iskustva i životne filozofije pučanstva u njezinu području." (usp. Mijatović 2004:37).

2 "Nekad je dovoljno samo kazati ganga i sve je riješeno, svi te razumiju!" - kazat će u neformalnim razgovorima gangaši - profesionalci, ističući važnost glazbene prakse čiji su oni nositelji.

3 Čak i istraživači gange (Drugi) opisujući je pokušavaju istaknuti njezin strašan karakter:

„Zvuk je gange tako strašan i potresan da nije moglo drugačije biti, to je morala biti ratna pjesma starih Ilira. Malo ih je koji su iz drugih krajeva i koji mogu podnijeti taj neobični, gromki način pjevanja koji uznemiruje živce i potresa dušu. Ganga je jaki napadaj na naš sluh i stoga cijelo naše biće mijenja kada je uho primi" (usp. Tomičić 2004:345)

4 Mnogi ljubitelji gange često će istaknuti da je ganga nastala kao spoj mnoštva arhaičnih strukturalnih elemenata, ali uz sve to bila je uočljivo različita od svojih prethodnica i imala je nešto prepoznatljivo što ju je činilo drugačijom i novom. Ganga je najveći dio uzela od različitih tipova arhaičkih monofonih i polifonih žanrova ojkanja, koje joj je prethodilo. Isto tako u njenom se pjevu mogu primijetiti sličnosti s načinima glazbovanja vokalno-instrumentalnog repertoara pjevanje uz gusle.

5 Još jedna Kutlešina opservacija upućuje na gangu - pjevaju ga pojedinci i više njih u društvu (usp. Kulteša 1993:315, 316; Mijatović 2004:10).

6 Antun Dobronić gangu ne spominje niti o njoj ne piše isto kao ni njegovi prethodnici (Kuhač, Kuba) a ni suvremenici (Širola, Murko, Dvorniković) koji se u svojim radovima često dotiču glazbovanja dinarskog areala.

7 Doktor fra Branko Marić, rodio se 27. srpnja 1896 godine u Vrdima, Hercegovina. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, bogoslovne studije u Ljubljani gdje je bio zaređen za svećenika 29. lipnja 1922. godine. Glazbene nauke studirao je u Beču, gdje je kao doktorsku tezu obradio tradicijska pjevanja u Hercegovini. Bio je profesor glazbe u bogosloviji na Širokom Brijegu, suradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu. http://www.vrdi.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=80 :kako-pisati-imenicu-vrdi&catid=9:tvoj-kutak&Itemid=18 (pristup, 09. 03. 2012.)

8 Iz Marićeva prikaza evidentno je da pod gangom (tipom seoskog dvopjeva) podrazumijeva sve vrste tradicijskih/arhaičkih pjevanja u Hercegovini.

9 Dakle, već u prvom spominjanju o glazbenom fenomenu imamo i potvrdu o mogućem području i vremenu nastanka glazbenog žanra što je za tradicijsku glazbu zaista neobična činjenica. Ovaj podatak potvrđuju ili se s njime slažu svi ostali koji su o gangi pisali što također predstavlja svojevrstan fenomen.

10 Odnos Drugog prema gangi u svom drugom radu (1941) razmatra dialoški, kada na pitanje stranog muzičara: „Zašto je ovo pjevanje ovako divlje, kakofonično, nesložno, proti svih pravila i ukusa, a narod u sebi izgleda fin i plemenit? autor sam odgovara: "Možda je to način izražaja njegove otporne snage u vjekovnim patnjama i borbi s tlačiteljima!"

11 "Kratki zapletaji i raspletaji njezina dvoglasja, dinamika neodoljive snage i konačno završavanje iznenađuje nas svojom nama tuđom značajnom crtom, pa smo je navikli zvati nekulturnom i divljom." (usp. Marić 1934:105)

12 "Taj dvoglas, ima tvrdu koru za svrdlo našeg poltonskog sistema i našeg ukusa, a sama je jezgra na prvi pogled nevidljiva, opora i gorka, ali ipak ta tekovina našega naroda mora da ima svoj (nesvjesni) sistem - zakon kreiranja i izvađanja, koji se zbiva pod dojmom ukusa i duševnog nastroja jedne narodne cjeline. Toj čistoj našoj narodnoj pojavi i ako divljoj moramo odavati više pažnje i dužnog poštovanja. To je stvorila ona ista kolektivna narodna duša, koja nam daje zdrave i divne originalne motive veziva i rezbarija, šarenilo narodnih nošnja i kretanje narodnih kola"

13 Isto se odnosi i na isticanje slogova gan, gun,... kao pratnje pjevanju. U brojnim kontaktima s kazivačima, preslušavanjem svih dostupnih snimaka gangi nisam imao priliku čuti pratnju drugačiju do li muklih, otegnutih vokala, oplemenjenh posebnim pjevačkim tehnikama (priginjanje) tipičnim isključivo za ovu vrst pjevanja.

14 U svom drugom radu autor iznosi da se u gangi opjevava svakodnevni život sela: ljubav, vojska, duhan, odlazak u Ameriku, Belgiju i Francusku, i ostala važna društvena zbivanja. (usp. Marić 1941.)

15 „.pjesma je selu i učiteljica života i lijepa knjiga i dnevna štampa."

16 Tremolando, mordent, glisando, od grupnih ukrasa izdvaja se izlomljena harmonična figura terce. Svi su ukrasi u vezi i sa portamentom, postoji veza između uresa pjevačke i instrumentalne tradicije.

17 ružni završetak kako bi ga definirao fra Ivan Glibotić.

18 "Čudno je da je pentatonika od svih sistema najraširenija; nalazi se skoro kod svih naroda. 'Sve istočne i jugoistočne visoke kulture Kina, Japan, tako isto Birma, Siam te indijski Arhipelag muziciraju u ljestvicama, koje se u biti sastoje od pet stepeni (pentatonika)', (Lachmann). Ima je u Rusiji skoro posvuda, tamo neka plemena i danas muziciraju isključivo u ovom sistemu;nalazi se također kod svih naroda sjeverne Evrope, na cijelom Balkanu i u Mađarskoj. U ostalim evropskim zemljama održavala se gdje manje, gdje više do u novije vrijeme. (...) Može se ustvrditi da su se skoro sve stare muzičke kulture temeljile na pentatonskom sistemu, također i kod američkih indijanskih plemena, to nam potvrđuju nešto vijesti a nešto iskopine. (...) Od grčkih teoretičara pišu o ovom pitanju nešto na šire Aristoksenos (4 st. pr. Kr.) u svom djelu 'Harmonija', pa Plutarh u djelu 'O muzici'. Stari su Grci svoje muzičke zasade primili sa Istoka, pa je njihovo muziciranje sve do 7 stoljeća pr. Kr. pentatonsko" (usp. Marić, 1938: 37-38).

19 Marić navodi primjer istraživanja glazbene prakse u mjestu Dretelj kod Čapljine gdje su mu pjevali pjesme iz novije tradicije. Iako se, napominje Marić, radi o izrazito muzikalnoj sredini, tek su starije kazivačice otpjevale jedan stariji napjev koje mladi nisu prepoznali.

20 Nažalost njegova politička aktivnost stavila ga je u red nepoželjnih znanstvenika tako da njegovo djelo, iako proučavano, dugi niz godina nije bilo javno spominjano. (usp. Mijatović 2004:13)

21 U predgovoru drugog izdanja autor navodi pomagače koji su mu pomogli sakupiti tako obimnu građu kao i njihove titule [dipl. pravnik, prof., nastavnik, svećenici (don) i fratri (fra)] potvrđujući tako tvrdnju o izuzetnom odnosu koji intelektualci ponikli u hercegovačkom kršu osjećaju prema svojoj baštini. (usp. Mijatović 2004:5-7).

22Svakom istraživaču koji se iole ozbiljno želi pozabaviti fenomenom gange ovaj je rad nezaobilazan. To ne znači da ne postoje i kritička mišljenja poput onog u članku poznatog književnika i jezikoslovca Srećka Lorgera, koji Mijatovićevo (Vukovićevo i Ujevićevo) pisanje o gangi smatra jednostranim:„...bez obzira jesu li ta razmišljanja posljedica ratne situacije koja je utjecala na vlastitu osobnu sudbinu, prisutan je jednostrani istraživački pristup. Ganga se gotovo poistovjećuje s domoljubnim herojskim napjevom, a njezini agitatori bili su mahom zatočenici komunističkih kazamata." (usp. Lorger)

23 Izuzetno zanimljivim nalazim autorovo objašnjenje situacije doneseno u fus-noti 13., drugog izdanja Mijatovićeve knjige: „...Budući se je u komunističkoj Jugoslaviji pjevanje gange, zbog toga što su ga pjevali i pripadnici Ustaškog pokreta, identificiralo ustaštvom i doživljavalo gangu politički neprihvatljivom, što je i utjecalo na njezino minorno izvođenje na radio-televiziji kao folklorne baštine, za razliku od slične baštine drugih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, tadašnji glavni i odgovorni urednik „Naših ognjišta" fra Ferdo Vlašić, da bi izbjegao moguće neprilike, pokušao je doznati od nekog političara iz duvanjsko-livanjskog kraja mišljenje o izdavanju naslovljene zbirke. Taj „dobronamjerni" čimbenik je sugerirao da se moj predloženi naslov „Ganga. Pismice iz Hercegovine i Imotske krajine" osmisli tako da ne bi izgledalo kao nametanje hercegovačke pripadnosti livanjsko-duvanjskom kraju u čemu bi „netko" mogao vidjeti"neprijateljske" namjere. Što su i jesu organi komunističkog sustava nakon objavljivanja „Gange" nešto poduzimali, radi traženja razloga za njezinu zabranu, nije mi poznato, osim što mi je rečeno da je jedan "drug" u Grudama predlagao da se knjiga zabrani, a njezin priređivač zatvori, tj. kazni." (usp. Mijatović 2004:16)

24 Nakon Mijatovićevog izdanja pojavile su se brojne zbirke gangi-tekstova dvostihova, čiji su priređivači Ljuba Đikić, Vlado Vladić, Marko Dragić, Petar Ujević i drugi.

25 Zanimljiva činjenicu predstavlja podatak da je 25. studenog 1989., u Imotskom, u organizaciji Matice Hrvatske održan Znanstveni skup o narodnom pjevanju - Gangi uz sudjelovanje brojnih izlagača i tek jednog etnomuzikologa (Nikola Buble). Sudionici skupa (Petar Oreč, Ivan Bekavac, Mijo Milas,.), kao i radovi Mirte Lišnić, Ivana Juroša, Joze Balića i ostalih, također su autori studija o gangi, njenom podrijetlu, etimologiji i izvedbenoj praksi.

26 Usp. Čagalj 1979., Boras 1986.

27 Tako, na primjer, u svojoj studiji o gangi jezikoslovac Milan Nosić potaknut pretpostavkama Cvjetka Rihtmana koji smatra da „ova specifična polifona praksa predstavlja relikt ilirske muzičke kulture", objašnjava i njezin naziv albanskim korijenima: „...kako se ganga pjeva na području gdje je negda živjelo starosjedilačko ilirsko pleme Dalmati/Delmati riječ ganga je ilirski supstratni leksem u hrvatskom jeziku te potječe od albanske riječi kang (pjesma, pijevac; veselje, zabava)." (usp. Nosić 1999) Nosić pri tom ne vodi računa da se sam Rihtman ograđuje od njena mogućeg albanskog podrijetla.

28 Sintezu događanja na etimološkoj sceni u svom radu donosi Srećko Lorger: „Slavenske paralele, kada tražimo podrijetlo riječi ganga, nisu uvjerljive iako ćemo naći niz formalno-semantičkih podudarnosti (npr. glagol ganati u značenju: pjesma, govor, priča, šala, proricanje, zagonetka itd.). Ova se "zagonetka" pokušala odgonetnuti preko njem. Gesang , pa i od lat. glagolskog oblika canto. U posljednje je vrijeme prilično rašireno mišljenje da je riječ ganga stigla preko albanskoga jezika, odnosno ilirskog prežitka, a ako za to nema uvjerljivih dokaza, poseže se za nekim supstratom. Za "indoiranske teoretičare" pitanje"izkona naše gange"očito je nerješivo u balkansko-slavenskom okružju.U uzmorskim vernakularima ganga je najčešće "veselica, grupna zabava, provod, bančenje, lumperaj i sl.'" najvjerojatnije preuzeta iz tršćanskoga (tal. ganga engl. gang, u žargonu ghega, ghenga, što je zapravo brigata, compagnia ). Zagorski dvostih teško se može povezati s tim etimonom koji je potekao iz lučkog miljea. Predlažemo stoga da je taj folklorni idiom onomatopejskog postanja,da je u gangi inkorporiran zvuk imitiranja gusala, da je riječ motivirana popratnim slogom gan ili njegovim varijantama s izmijenjenim vokalom." (usp. Lorger)

29 Na brojnim portalima autori etnogenetičari ističu sedam desetljeća slavističke cenzure u bivšoj Jugoslaviji kao razlogom današnjih brojnih publikacija o etnogenezi i prapovijesti Hrvata.

30 Evo jedno tipičnog primjera predstavljanja gange na netu; tipična seoska zajednica, danas razasuta po svijetu, putem interneta povezuje svoje negdašnje stanovnike inspirirajući ih na izlaganje najugodnijih sjećanja na prošli idilični život. Ganga je česta spona sadašnjosti i prošlih sjećanja, njezin zvuk instinktivno vraća slike negdašnjeg života. U ovom primjeru stari gangaši, povratnici u svoje Ričice izvode gangu (you tube snimka) a osoba koja snimku postavlja ovako opisuje doživljaj njihova pjevanja: „.sve kao govoreći nešto, sebi u bradu, dok mu se gusti brkovi spuštaju i dižu. Nakon što trepne očima Bili Cvitanov, grlenim glasom izbacuje riječi..., ostali netremice gledaju, kako bi se uključili u pravom trenutku. Dvojac braće Benušića, Pupan i Grgo spuštenih ruku, podignutih glava, lijevo od pjevača,visokim tonovima daju žestinu, dok pored njih, prekriženih ruku, stoji Knez i onako kako samo on to zna, toplim glasom unosi boje u melodiju. Manje, malo odmaknut, na začelju ispod crnih brčića, vrckavim glasom, kao da nije njegov posao, podržaje ekipu. Svima su se lica zajapurila, od težine izvedbe, a nešto i od nervoze, pa tako kad završiše, čuvši veliki pljesak, osmijesi im ozare lica i odoše presretni sa scene." http:// riice-donjepolje.blogspot.com/2011/06/ganga.html (pristup, 08. 03. 2012.)

31 Kao primjer intelektualne komunikacije u virtualnom svijetu u kojoj se i ganga uzima kao oružje ili argument, donosim odlomak vrlo zanimljive reakcije na članak „O Zagori pišem s poštovanjem", povjesničara umjetnosti Joška Belamarića, u Slobodnoj Dalmaciji (rubrika Spektar od 27.05.2008.): „Što se tiče Belamarićevog repliciranja o gangi, imam za reći slijedeće: U Imotsko-bekijskom polju (smatraju stručnjaci) nastala je i opstala ganga, za razliku od rere ili ojkanja u drugim regijama Zagore. Novija istraživanja drže da je ganga (vjerojatno) nastala oko gusala tj. slušajući guslare ljudi su glasom oponašali zvuk gusala. Struka također smatra da je (moguće) nastala na temeljima putničkog pjevanja ili kantanja Gospinoga plača, neki čak drže da je (možda) izrasla iz još starijih ilirskih korijena; no, o tome nema konačnih dokaza. Izvjesno je, međutim, da je ganga novijeg nastanka, i koliko pamćenje seže, pjeva se - ganga. Ako se sporadično i „zaojkalo", to ovdje nije zaživjelo. Ganga kakvu poznajemo jest arhaično petoglasje pomaknutog takta, i muzikolozi su o tome rekli svoje. O Dr fra Ivanu Glibotiću i

Mladenu Vukoviću sve najbolje! No dodajem: Dr fra Ivan Glibotić je na Conservatorio Santa Cecilia u Rimu diplomirao studij kompozicije opsežnim redom „Fuga na zadanu temu", a potom obranio doktorat (1934.) iz gregorijanskog korala „De cantu „Alleluia" in partibus antiquioribus" - sve zapaženi radovi na talijanskom jeziku. Naknadno je doktorirao i teologiju. Skladao je (među ostalim i jednu izvrsnu misu), te se cijeli život, s pozicije svog zvanja i obrazovanja, bavio sakralnom glazbom. Teško je i zamisliti da bi se jedan svećenik, s klasičnim obrazovanjem i dva doktorata, sustavno bavio etno-glazbom. Poznat je njegov napis o slivanjskoj gangi, ali on se ne odnosi na ukupnost teritorija Imotske krajine nego na specifičnu lokalnu pojavu. No, u ovoj bih se temi radije oslonila na temeljitija etno-muzikološka istraživanja autora kao npr. Akademika Prof dr. Jerka Bezića, dr Stjepana Sremca, Mr sc. Joška Ćalete, Jakše Primorca, Ivana Ivančana-oca itd. Ganga je tema čije se podrijetlo još istražuje, o kojoj nije rečena zadnja riječ, pa to prepustimo struci i literaturi ozbiljnijoj od vodiča po Zagori. Zaključimo da se u Imotskoj krajini ne ojka,nego još uvijek ganga ili gangi. S veseljem i svemu unatoč!" (Maja Delić Peršen, hrvatska umirovljenica) http:// www.imotski.hr/imotski.hr/najnovije.htm (pristup 11. 03. 2012.)

32 U većini slučajeva narodne nošnje u kojima folkloraši nastupaju privatno su vlasništvo koje se prenosi na sljedeće generacije, a za koje će Vam nerijetko kazati da su stare barem par stotina godina.

33 Nekoliko prikaza zanimljivih izdanja gangaške tradicije moguće je pronaći na stranici: www.ganga.hr; http://www.imota. net/html/glazbena_izdanja.html (pristup 29.3.2012.)

34 Nosač zvuka je promoviran i medijski predstavljan više puta. Evo jednog od novinskih predstavljanja na internetskim stranicama: „Gangaš Ivan Sesar Đulić iz Kočerina, zaposlen je kao gradjevinski tehničar u grudskim Putovi Grude, pa je često na terenu. U svom Kočerinu, a i šire, njih nekolicina su sakupili 120 različitih gangi. Taj CD je objavljen prije četiri godine dok je Ivan Sesar bio predsjednik županijskog HKUD „Hercegovac" „Dvostruki CD-e i kazetu nazvali smo „Ganga zapadne Hercegovine i Imotske krajine". Jure Begić„priginja", a nas osmorica gangamo. Većinu gangi imao sam u glavi, ali je sve trebalo snimiti. CD-e i kasete smo skoro sve rasprodali i podijelili, a odlazili su i preko oceana. Danas sa 55 godina života, manje sam aktivan u KUD-u „Hercegovac", ali zagangam s prijateljima u slobodno vrijeme. Ponosni smo što je naš HKUD osnovan uz pomoć pokojnog Gojka Šuška, koji je također volio gangu", kazuje Ivan Sesar Đulić. Ivan Sesar je učio gangat od čobanica i od starijih, a Srećko Ravlić Srećo iz Ploče kod Drinovaca od svog ujaka. Zvonko Nujić je za „hrvatskog proljeća" sedamdesetih snimio ploču sa guslarskim pjesmama o Stjepanu Radiću. Ploča je u Zagrebu zabranjena, a ujak odležao par mjeseci u zatvoru. Srećko Ravlić ganga dva desetljeća. Srećo i Đulić zagangaju kad su slobodni, uz čašu domaćeg vina i ganga se lakše pjeva." http://www.siroki.com/index.php?option=com_content&task=view&id=697 (pristup 29.3.2012.)

35 Izvrsnu studiju o tekstovima i pjevanjima gangi predstavljenih na ovom nosaču zvuka - „Uporaba stiha u gangi", napisao je Ante Kraljević. http://www.imota.net/html/ante_kraljeviae.html (pristup 29.3.2012.)

36 Donosim dio teksta kojeg sam pročitao na predstavljanju projekta u Zagrebu 14. listopada, 2011: Na brojnim putovanjima i obilascima „terena" kako bi moje kolege kazale, najupečatljiviji su susreti i prijateljstva s brojnim zaljubljenicima u isto, u glazbu koju mnogi ne nazivaju glazbom pa tako ni njezini nositelji. Na ovom području, naime, sve do nedavno glazbom (muzikom) su se nazivali gradski instrumenti, poput usne harmonike ili sastava limene, a poslije i elektronske glazbe. Puk je svoje glazbovanje nazivao pivanjem, sviranjem, a pokret igranjem. Tomislava Matkovića, najodgovornijeg za uradak koji predstavljamo upoznao sam preko njegove internetske stranice, zatim telefonski, a onda i uživo. Ono što nas je povezalo je ganga, predmet njegova velikog interesa i poštovanja koja je u međuvremenu postala sastavnim dijelom njegova života. Od tog prvog susreta mnogo smo se viđali i zajednički realizirali više projekata na način da je moj ili njegov savjet pomagao ovom drugom u realizaciji njegovih namjera. Korizmene tradicije Imotske krajine koje smo predstavili na Pasionskoj baštini u Zagrebu ili Ganga party izveden u okviru međunarodnog simpozija Performance Studies International u Zagrebu samo su neki od zanimljivih projekata koje smo uspješno realizirali.

Projekt Grudsko pivanje Tomo je realizirao uz svesrdnu pomoć svojih prijatelja, kazivača, vrsnih pjevača, zaljubljenika u stara arhaična pjevanja, nositelja pjevane tradicije u grudskom kraju, a njihovi zajednički prijepori rezultirali su izdavanjem dvostrukog CD-a i popratne knjižice Grudsko pivanje. Skupina ljubitelja gange, aktivnih pjevača iz Gruda, odlučila je snimiti gange i različita tradicijska pjevanja s područja Grudskog kraja kao zalog svoje tradicijske ostavštine, kao svoj prilog novim, nadolazećim generacijama. Ono što na prvi pogled osvaja je vrstan dizajn i zanimljiv izgled dvostrukog CD-a s knjižicom. U svijetu suvremene i komercijalne glazbe ovakvi uradci su možda češći, no ne toliko i na području tradicijske glazbe, posebno ne u izdanjima lokalnih izdavača. Interesantni su načini na koji se proizvode ovi nosači zvučnog i video zapisa u lokalnoj produkciji, najčešće u izdanjima lokalnih KUD-ova. Snimatelji tih uradaka često su samouki tehničari za koje se zna da valjaju. Kojiput se čitav materijal snima odjednom, a kojiput se kompiliraju snimke iz različitih prigoda. Stvoreni master se obično umnaža prženjem na praznim CD-ovima, a na naslovnicu se smješta fotografija članova KUD-a odjevenih u narodne nošnje, fotografija mjesne crkve ili tipičnog lokalnog krajolika. Fotografija i naziv KUD-a i mjesta, uz ispisani redoslijed glazbenih brojeva i znakovlja sponzora, nerijetko su jedini podatak o izvođaču na nosaču zvuka. Snimljeni repertoar je raznolik i varira od izvedbi lokalne tradicije do izvedbi popularnih tradicijskih napjeva koje članovi društva pjevaju na zajedničkim neformalnim druženjima s ostalim folklorašima nakon odrađenih službenih scenskih nastupa. Ozbiljnost pristupa, zrelost koncepta, dužina trajanja projekta, načini snimanja, masteriranja i produciranja u ovom su slučaju odgovarali najzahtjevnijih standardima današnje izdavačke prakse i zbog toga ne čudi što je rezultat zaista sjajan. Posebno treba istaknuti činjenicu da je u projektu snimanja nosača zvuka sudjelovalo čak 13 pjevačkih skupina iz različitih krajeva grudske općine. Dvije ženske pjevačke skupine te 11 muških pjevačkih skupina na najbolji su način predstavile svoje pivanje koje nazivaju bekijsko pivanje. Koncept projekta temeljio se na izboru najzanimljivijih i za pjevače najvažnijh pivanja i gangi. Ono što je posebno istaknuto su gange sklonjene od poznatih pivača-gangaša, legendi ovog pjevanja koji su svojim posebnostima izradili osebujan grudski stil ganganja. Ovim su činom autori projekta željeli odati priznanje i svojevrsnu poštu svim prethodnim generacijama umrlih gangaša koji su svojom pjevačkom aktivnošću i glazbenom inventivnošću ostavili neizbrisiv trag u tradiciji gange. Komentari i objašnjenja napisana u knjižici uz pojedine gange, dio života ove zanimljive glazbene forme, učinit će Vaše slušanje zanimljivijim, odvodeći Vas na putovanje bespućima i prostranstvima ovog slavnog kraja.

Uz tekstove, na hrvatskom engleskom i njemačkom, o gangi koji sam s zadovoljstvom sam napisao, o povijesti Grudskog kraja koji je napisao prof. dr. fra Andrija Nikić, posebno su zanimljivi komentari na tekstove gangi i svi ispisani tekstovi gangi. Na ovaj način slušatelj može pratiti tok izvedbe, jer su mnogo puta u samoj izvedbi tekstovi vrlo nerazumljivi. Netemperirano pjevanje poput gange objektivno je vrlo teško notno zapisati. Stoga je jedini pouzdan način prikupljanja i izrade dokumentacije o postojanju ovog glazbenog žanra kvalitetno audio i video snimanje formalnih i neformalnih izvedbi još aktivnih pojedinaca skupina gangaša. Ovo je najvjerniji način na koji se ganga može arhivirati kao živi dokument, a kojim se ubuduće mogu koristiti kako nositelji tradicije tako i znanstvenici, istraživači. Jedini način učenja gange u prošlosti bila je usmena predaja, odnosno neposredno slušanje, imitiranje, a zatim i vježbanje izvođenja. Zahtjevno i složeno pjevanje poput gange uči se, kako kažu njezini nositelji-pjevači, odmalena. Mlađe su generacije slušajući i oponašajući izvedbu starijih, usvajale gangu, izvodile je i usavršavale prenoseći je dalje na nove generacije. Nažalost, zbog sveopćeg trenda globalizacije (na uštrb lokalnih kulturnih tekovina) prekinuo se prirodni, logički niz prenošenja tradicije, života u zajednici. Najpopularnija tradicijska glazbena forma u ovim krajevima danas je sve manje omiljen pjevni žanr među mladim naraštajima. Najaktualnije pitanje koje okupira današnje nositelje tradicije glasi: Kako nastaviti tradiciju, kako prenijeti svoje glazbeno znanje na nove generacije?

Možda je upravo projekt poput ovog jedan od načina prihvaćanja starog u sasvim novom ruhu. Nadajmo se i ostavimo više ovako kvalitetnih projekata mladima u nasljeđe.

37 Ganga se i dalje spominje i u negativnom kontekstu. Tako se, na primjer, vijest o ubojstvu na svadbi u Širokom Brijegu pripisuje direktno gangi („Čovjeka ubio zbog gange'"). http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=articl e&id=15766%3Aovjeka-ubio-zbog-gange-&catid=71%3Aciroki-brijeg&Itemid=51&device=desktop (skinuto 29.2.2012)

prema lokalnoj zajednici iz koje su poniknuli.